CRONOPIOS BALCÁNICOS

Los Balcanes son, geográficamente hablando, una puerta peninsular que, como tal, se abre. O bien se cierra. Los cronopios son unos bichitos verdes, que ni siquiera son islas. Pero que sirven para estornudar en medio de un acto totalmente oficial.

También sirven para reír, cuando uno siente cosquillas en la nariz, acaso en el entreacto de algun concierto de gala, donde el Gran Cronopio Julio Cortázar de hecho los descubrió antes de estorrnudar. Por eso es que los amigos del autor deRayuela, esa mandala de búsquedas recíprocas, contradictorias e interminables, al menos a él terminaron llamándole así,Julísimo Julio: resulta que sos el Gran Cronopio porque por ahí estornudaste.

Y bueno, por aquí en nuestra península también tenemos, como en todas partes, el centro del mundo, así como uno que otro estornudo. Dicen, querido Julio, que por acá además tenemos más historia de la que podemos absorver. ¿Qué es eso de la Historia? ¡Achís!

I zato, kad je već kamerni prevratnik savremene svetske književnosti nazvan Velikim Hronopijem, po tim nevidljivim stvorenjima što ih je zapravo stvorio kad je shvatio da, osim što se u svečanom pozorištu tek na pauzi dešava stvarnost, i obični se hronopići muče jer treba nečiju kuću u kojoj su na primer odseli uredno da vrate pošto je zaključaju, a ključ ne mogu da nađu, pošto je ključ na noćnom stočiću; nočni stočić u sobi; soba u kući, a kuća nezaključana jer je ključ ko zna gde. I zato, dakle, kad je tvorac tih bezazlenih bića sve i o nama svima rekao preko tog nekog kijanja ili pak ključeva, izgubljenih ispred kuće, hajde makar nešto i o Balkanu da kažemo, onako, kortasarovski.

Jer, i Balkan je jedno sićušno stvorenje zaduženo da izazove kijanje sred svečane prigode.

Ali, nismo mi ovde na Balkanu ni prigoda, ni svečanost.

Mi ovde na Balkanu možda jednom uspemo da budemo papirnata maramica u koju ćemo zajedno da kinemo. U svetu, pažnja se obraća i na same maramice, zbog seče drveta od kojih se papir, u prevodu, i pravi. I još: u svetu ima još nade i za sam svet, iako Kortasar nije ni u nadu hteo da poveruje. U svetu ima još drveća, a ta čarobna šuma smo i mi.

Silvia Monrós de Stojaković

среда, 18. децембар 2013.

Ko su naši specijalni gosti?

Madriđanin HUAN KARLOS MONEDERO rođen je 1963. godine. Trenutno je zaposlen kao redovni profesor političkih nauka i administracije na Univerzitetu Komplutense u Madridu, dok je kao gostujući profesor radio na mnogim evropskim i latinoameričkim univerzitetima. Šef je Odeljenja za vladu, javnu politiku i opšte građanstvo na Institutu Komplutense za međunarodne studije. Sarađuje sa mnogim medijima, kako štampanim tako i elektronskim, a na svom blogu Comiendo Tierra aktivno iznosi svoja shvatanja i stavove.
O aktivnostima Monedera svedoče i činjenice da je predvodio španski tim u okviru Centralne evropske banke, zadužen za istraživanje i praćenje posledica upotrebe evra u Španiji, da je bio međunarodni posmatrač izbora u Venecueli, Meksiku i Kolumbiji i držao predavanja i seminare o izbornim procesima i političkim strategijama u ovim zemljama, kao i da je bio glavni govornik na konmemoraciji Međunarodnog dana demokratije u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 2010. godine.
Kategorički je branio Bolivarsku revoluciju, odraženu u socijalizmu XXI veka. O Čavesu je rekao da je, zbog njegove borbe protiv neoliberalizma i napora za postizanjem integracije Latinske Amerike, bio „poslednji oslobodilac Latinske Amerike”, kao i da politički proces Latinske Amerike predstavlja primer za čitav sver koji karakteriše „kapitalistička sistemska kriza”.
Ime Huana Karlosa vezuje se i za pokret 15-M, u toj meri da ga neki mediji smatraju „ideologom” istog, mada on tvrdi da se taj status ne može nikom pripisati. Izneo je svoje mišljenje o političkom i društvenom pokretu 15-M kao „najboljoj stvari koja se desila demokratiji”.
Među njegovim publikacijama izdvajaju se:
            Maske Levijatana: uloga države u neoliberalnoj globalizaciji (2009)
            Neka nas ne predstavljaju! Debata o španskom izbornom sistemu (2011)
            Spavali smo i probudili se. 15-M i ponovno stvaranje demokratije (2012)
            Hitan kurs o politici za poštene ljude (2013).

DEJAN MIHAILOVIĆ je redovni profesor i istraživač na Tehnološkom Institutu u Montereju u Meksiko Sitiju. Član je Nacionalnog saveza istraživača Meksika i Meksičke filozofske asocijacije. Aktivni je politički komentator i analiičar u medijima, bilo na nacionalnom ili međunarodnom nivou. Gostujući je profesor na Univerzitetu države Rio de Ženeiro u Brazilu.
Autor je knjiga Demokratija kao utopija (2’’3), Otkucaji moderne (2005) i Razvoj i integracija: nova geopolitika globalne ekonomije (2007).

NEMANJA DŽUVEROVIĆ je docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Magistrirao je na Univerzitetu u Beogradu, ali je u cilju izrade doktorke disertacije boravio na Nafild koledđu (Nuffield College) na Univerzitetu u Oksfordu.
Uže oblasti naučnog i akademskog interesovanja uključuju studije mira, rešavanje sukoba i analizu sukoba. Pored toga, Nemanja se već nekoliko godina intezivno bavi pitanjima koja su vezana za Latinsku Ameriku. Autor je tekstova u brojnim zbornicima i časopisima. Član je Centra za studije mira Fakulteta političkih nauka i NVO Jugoistok 21.

Meksikanac ERIK ALFREDO GERERO MARKES trenutno završava doktorske studije iz političkih nauka na Institutu Ortega i Gaset u Madridu. Njegovo ime se vezuje za društveni pokret YoSoy132 (Ja sam 132), nastao paralelno sa pokretom 15-M, kao reakcija na prošlogodišnje predsedničke izbore u Meksiku. Kao osnovne probleme zemlje, pokret ističe siromaštvo, nasilje i neravnopravnost.

IGOR ŠTIKS je rođen 1977. godine u Sarajevu. Njegov akademski rad, fikcija, poezija i eseji objavljeni su u mnogim časopisima i zbornicima radova širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Njegov prvi roman Dvorac u Romanji dobio je nagradu za najbolji prvi roman u 2000. godini. Drugi roman koji je napisao, Elijahova stolica (2006) dobitnik je nagrada „Gjalski” i „Kiklop” za najbolji fiktivni roman u toj godini u Hrvatskoj, a preveden je i na nekoliko evropskih jezika. Dramskom delu zasnovanom na ovoj knjizi pripao je Grand-prix za najbolju predstavu u okviru Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala (BITEF). Njegova prva zbirka pesama objavljena je 2008. godine por nazivom Povijest poplave.
U saradnji sa Srećkom Horvatom, Štiks je napisao politički esej na temu Pravo na pobunu – Uvod u anatomiju građanskog otpora (2010) i uredio zbirku Dobrodošli u pustinju postkomunizma: radikalne politike posle Jugoslavije (u štampi, Verso, 2014). Zajedno sa profesorkom Đo Šav, objavio je Državljanstvo posle Jugoslavije (2012) i Prava na državljanstvo (2013). Igor Štiks je trenutno zaposlen kao viši naučni saradnik na Univerzitetu u Edinburgu.


Нема коментара:

Постави коментар